Interesantno je da ima doktorat iz oblasti ponašanja životinja i da je, u početku, bila veoma skeptična prema takvim sposobnostima. Sve se promenilo kada je završila kurs komunikacije sa njima. “Jedan deo mene govorio je da je to besmislica, da nije stvarno. Ali, drugi je bio neverovatno radoznao”, otkriva Karolina Stajnerova.
Tokom prvih pokušaja trebalo je da komunicira sa životinjama koje nikada ranije nije videla. Kako to da izvede, pitala se… Međutim, funkcionisalo je. Danas od ove zanimljive profesije može i da živi.
Tokom seansi gleda fotografiju životinje i koncentriše se na uspostavljanje veze: “Poruke dolaze u različitim oblicima – kao slike, reči, fizički osećaji u mom telu ili emocije koje mi ne pripadaju”, objašnjava. Sve izgovara i beleži kamerom, a snimak šalje klijentu.
Životinje joj, navodno, otkrivaju i prilično neobične detalje. Jedno mače joj je “reklo” da voli da pije vodu iz kade, a zlatni retriver joj se “požalio” da ima “starijeg prijatelja, psa, koji mu krade krevet”. Drugi pas joj je otkrio da ga vlasnica svaki put kada se vrati kući dočekuje raširenih ruku i peva mu pesmicu koju je smislila specijalno za njega.
“Često upravo sitni i konkretni detalji ostave najveći utisak na klijente, jer samo oni mogu da znaju da li su istiniti. Ponekad su apsurdno precizni”. Podatak da vlasnici mogu da potvrde približno 80 odsto informacija koje dobije tokom seanse je više nego impresivan.
“I dalje sam naučnica, i dalje postavljam pitanja i posle svakog tretmana tražim povratne informacije. Nikada ne prestaje da me iznenađuje koliko životinje znaju o ljudima sa kojima žive. Osećaju energiju doma, znaju šta je dobro za njihovog vlasnika, a šta nije, i osete kada nešto nije u redu čak i pre nego što osoba to sama otkrije”, kaže Karolina, a prenosi Profimedia.
“Životinje su direktne i iskrene. Nemaju nikakav filter, jednostavno vam ‘kažu’. Ako im, na primer, neki odnos ne prija, to će jasno staviti do znanja, bez ikakvog ublažavanja situacije”, kaže Karolina, a prenosi Profimedia. Njen rad ima brojne poklonike, a na neki način se oslanja na temu koju naučnici već dugo istražuju – da li način komunikacije sa ljubimcima može biti povezan sa mentalnim zdravljem i kvalitetom života.
Najveći izazov verovatno su stvorenja s kojima većina ljudi zaista ne bi želela da razgovara. Karolina, naime, tvrdi da može da komunicira čak i sa stenicaма. Kakav je utisak stekla o tim dodadnim insektima? “Pa, nisu baš prijatna stvorenja”, priznaje. S bumbarima ima lepše iskustvo:
“Razgovarali smo o sreći i smislu života. Dok sam ih posmatrala na cveću, prvo su mi rekli: ‘Ne uznemiravaj nas. Mnogo smo zauzeti’. Kasnije sam ih pitala znaju li šta je smisao života. Odgovorili su: ‘Da shvatimo koji posao najviše volimo i naučimo da ga radimo najbolje što možemo’.”
Pogledajte BONUS VIDEO:
Autorska prava Republika.rs / Tekst / Slika / Video /