Kako navodi istoričar Pol Kristal u knjizi “U krevetu sa starim Grcima”, samokontrola je bila najviše obeležje tadašnje kulture i civilizacijskih shvatanja, za razliku od današnjih, kada mali penis baš i nije na ceni, jer “veličina je ipak bitna”.
Postoji i drugo objašnjenje – da su vajari namerno smanjivali taj deo kako bi neki drugi fizički kvaliteti došli do izražaja, na primer skladni mišići. I ta priča ima uporište: kao što znamo, stari Grci, a kasnije i Rimljani, negovali su kult savršenog i zdravog ljudskog tela.
“Veliki penis smatrali su vulgarnim i varvarskim, to je bilo nešto van njihovih kulturni normi i ideala lepote”, kaže Kristal i i ističe da su muškarci sa natprosečnim “dodacima” smatrani “zverima” i “glupacima”, ne tako prefinjenim ličnostima kao oni sa manjim.
I istoričar umetnosti Endru Lir sugerisao je da bi razlog mogla da bude samokontrola do koje je antički svet toliko držao. “Svako može da ode u teretanu i nabaci mišiće, ali ne može svako da bude genije, vrhunski filozof. Veličina genitalija nikada nije bila znak muškosti ili muževnosti u staroj Grčkoj, kao što je to bio slučaj u nekim drugim kulturama”.
Prema Aristofanu, najznačajnijem predstavniku stare atičke komedije, idealno muško telo izgedalo je otprilike ovako: razvijene grudi, široka ramena, svetla put, jaka zadnjica, mali jezik i – mali polni organ. U savršeno oblikovanim grčkim skultpurama uzore su pronašli i renesansni umetnici, kao što je čuveni Mikelanđelo. Setite se pomenutog detalja na njegovom Davidu, remek-delu nastalom početkom 16. veka…
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.
Autorska prava Zena / Tekst / Slika / Video /