Vlašac često završi na tanjiru samo kao ukras, ali ova skromna biljka može mnogo više od toga. Ima blag ukus koji podseća na mladi luk i beli luk, lako se gaji u bašti ili saksiji i dobro podnosi hladnoću. Ipak, postoji jedna česta greška koja mu gotovo potpuno oduzima ono zbog čega ga koristimo.
Najveći problem nastaje kada se vlašac doda prerano tokom kuvanja. Za razliku od crnog luka, njemu ne prija duga termička obrada, jer na visokoj temperaturi brzo gubi aromu, svežinu i karakterističnu hrskavost. Zato ga je najbolje sitno iseckati neposredno pre serviranja i posuti preko već pripremljenog toplog jela.
Ne kuvajte ga zajedno sa jelom
Ako vlašac ubacite u šerpu na početku pripreme, njegov nežan ukus lako nestane. Mnogo bolje pristaje gotovim supama, omletima, krompiru, salatama, namazima, testenini ili jelima sa sirom.
shutterstock_HandmadePictures
Upravo zbog toga može da bude odličan završni dodatak, jer daje svežinu bez prejakog ukusa. Ne zahteva nikakvu posebnu pripremu, dovoljno je da ga operete, osušite i isečete neposredno pre nego što ga dodate u jelo.
Sušenje mu ne prija
Još jedna česta greška jeste sušenje vlašca. Iako se u prodaji može naći i u suvom obliku, tada gubi veliki deo svog mirisa i ukusa.
Ako imate višak svežeg vlašca, bolja opcija je zamrzavanje. Može da se isecka i stavi u male kesice ili kalupe za led, uz malo maslinovog ulja, pa se kasnije dodaje jelima po potrebi.
Dobar je i za baštu
Vlašac je izdržljiva višegodišnja biljka koja može da uspeva i u bašti i u saksiji. Dobro podnosi niže temperature, a njegovi ljubičasti cvetovi privlače pčele i druge korisne insekte.

shutterstock_Alp Aksoy
U bašti se često sadi blizu drugih biljaka, jer jedinjenja sumpora koja mu daju karakterističan miris mogu da odbijaju pojedine štetočine. Ipak, ako mu se dozvoli da slobodno razvija seme, može prilično brzo da se raširi.
Zbog toga je dobro povremeno uklanjati cvetove i kontrolisati rast biljke. Sami cvetovi su jestivi i mogu lepo da izgledaju kao dodatak salatama.
Zašto ga vredi češće koristiti
Vlašac sadrži vitamine A, C i K, kao i folate, gvožđe i kalijum. Ipak, pošto se najčešće koristi u malim količinama, ne treba ga posmatrati kao glavni izvor ovih hranljivih materija, već kao jednostavan način da jelima dodate ukus, boju i malo svežine.
Najvažnije pravilo ostaje vrlo jednostavno: vlašac ne treba dugo kuvati. Dodajte ga na samom kraju i sačuvaćete ono najbolje što ova biljka ima da ponudi, prenosi TPortal.
Autorska prava Republika.rs / Tekst / Slika / Video /
