Prema crkvenom predanju, Galaktion je bio sin imućnih roditelja iz grada Edese u Fenikiji. Njegova majka Leukipija godinama nije mogla da ima decu, sve dok nije prihvatila hrišćanstvo i krstila se, nakon čega je rodila sina. Kada je stasao za ženidbu, otac mu je za nevestu izabrao devojku po imenu Epistima.
Međutim, Galaktion nije želeo da stupi u brak pre nego što svoju buduću suprugu upozna sa hrišćanskom verom. Epistima je celim srcem prihvatila njegovo učenje i krstila se. Tada donose odluku koja je promenila sve: umesto svadbe i udobnog života, izabrali su monaški podvig. Svoju bogatu imovinu razdelili su siromašnima, napustili domove i otišli na goru Puplion.
Tamo su stupili u odvojene manastire – Galaktion u muški, a Epistima u ženski. Živeli su u strogom postu, molitvi, smirenosti i poslušanju, a predanje beleži da se godinama nisu viđali niti izlazili iz manastira, usmerivši svu ljubav prema Bogu.
Krvavo mučenje i zajednička smrt
Njihov monaški mir prekinuo je strašan progon hrišćana pod namesnikom Ursom 253. godine. Vojnici su upali na planinu i zatekli Galaktiona samog u manastiru dok je čitao Sveto pismo. Čim je čula da su njenog duhovnog brata odveli na mučilište, Epistima nije želela da ga napusti – uprkos molbama sestara, sama je pošla za njim kako bi podelila njegovu sudbinu.
Izvedeni su pred sudiju i nepokolebljivo odbili da se odreknu Hrista i poklone idolima. Usledila je nezapamćena svirepost: dok su Galaktiona nemilosrdno bičevali, Epistima je plakala gledajući njegovo stradanje, zbog čega su i nju podvrgli istim mukama. Mučitelji su im potom odsekli ruke, zatim noge, a na kraju i glave.
Njihova tela sahranio je monah Evtolije, nekadašnji rob Epistiminih roditelja, koji se zajedno sa Galaktionom zamonašio i potom verno zapisao njihovo žitije.
Dan je za molitvu i podsećanje na žrtvu
Pravoslavna crkva ove svetitelje proslavlja kao prepodobnomučenike koji su pokazali da istinska duhovna ljubav ne podleže prolaznim željama i zemaljskim strahovima.
- Dan za molitvu: Ovaj praznik u crkvenom kalendaru posvećen je usrdnoj molitvi, smirenju i podsećanju na snagu duha.
- Reči tropara: Prema crkvenom pravilu, vernici se na ovaj dan obraćaju svetiteljima rečima njihovog tropara:
„Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.”
Autorska prava Republika.rs / Tekst / Slika / Video /