Jasmina Nikolić ostala je trudna u 39. godini, ne sluteći da je pred njom najteža borba u životu. Već u petoj nedelji lekari su joj saopštili da je izgubila bebu, ali je samo nekoliko dana kasnije na ultrazvuku usledio neverovatan obrt – bebino srce je i dalje kucalo. Ipak, sreću je ubrzo zamenio novi strah. U 24. nedelji trudnoće Jasmini je krenuo prevremeni porođaj, rodila je ćerku Danicu, tešku svega 620 grama, kojoj lekari nisu davali velike šanse da preživi. Ono što je usledilo nakon porođaja, kada je majka saznala da je njena beba živa, bio je početak petomesečne borbe koja je ovu porodicu zauvek promenila.
“Rekli su mi da sam pobacila i da imam starije dete kod kuće”
Jasmina je ostala trudna u 39. godini. Trudnoća je bila neočekivana, ali željena, a cela porodica radovala se prinovi.
– U petoj nedelji trudnoće počela sam obilno da krvarim. Otišla sam na kliniku i tamo su konstatovali pobačaj. Rekli su mi: “Mama, tako je kako je. Imate starije dete kod kuće, glavu gore.” Dobila sam terapiju koja se daje nakon pobačaja i vratila se kući tužna – priseća se Jasmina.
Ipak, narednih dana osećala je da nešto nije u redu sa tom dijagnozom.
– Prošla su tri ili četiri dana, a ja sam i dalje imala sve simptome trudnoće. Grudi su mi bile osetljive, imala sam mučnine, osećala sam promene u telu. Govorila sam ukućanima da se i dalje osećam kao trudnica, a oni su mislili da je to možda psihički, zbog svega što sam prošla – priča.
Na ranije zakazanom pregledu kod svog ginekologa želela je samo da proveri da li je nakon navodnog pobačaja sve u redu.
– Legla sam na pregled, doktor je uključio ultrazvuk i rekao: “Srce kuca.” Ja sam ga pitala: “Molim? Kakvo srce?” Onda je uradio detaljniji pregled i rekao da je beba tu, da je živa i da se lepo razvija – govori Jasmina.
Na ultrazvuku je uočen i hematom, za koji je lekar pretpostavio da je mogao da izazove krvarenje.
– Suprug i ćerka su me čekali u kolima. Poslala sam mu poruku: „Ja sam i dalje trudna.“ On mi je odgovorio: “Molim? Kako misliš i dalje trudna?” Svi su bili u šoku. A meni je samo bilo važno što sam znala da nisam umislila sve te simptome – kaže.
“U petom mesecu vodenjak je pukao, a rekli su mi da beba neće preživeti”
Narednih meseci Jasmina je redovno odlazila na kontrole, primala terapiju i nadala se da će trudnoća proteći dobro.
– Išla sam na pregled na svakih sedam dana. Beba se lepo razvijala, uradili smo prenatalni test i sve što je trebalo. Sve je izgledalo dobro – priča.
A onda se u 24. nedelji trudnoće situacija naglo promenila.
– Otišla sam do prodavnice i prodavačica me je pitala da li sam dobro. Rekla mi je da ne izgledam dobro i ponudila da pozove svekrvu. Počela sam da se tresem, a dok sam stigla kući, stomak mi se spustio. Odmah sam pozvala lekara – priseća se.
Pročitajte i “Vaš sin NEMA TUMOR od kojeg ga lečite”: Dunji su rekli da joj dete neće preživeti operaciju, a posle zahvata od 11 sati i hemioterapije stigao je ŠOKANTAN POZIV iz Italije koji je sve promenio
Na pregledu je ustanovljeno da postoji opasnost od pucanja vodenjaka. Jasmina je hitno upućena u bolnicu, gde su lekari pokušavali da otkriju uzrok komplikacija.
– Analize nisu davale jasan odgovor. Postojali su znaci upale, ali nisu uspevali da pronađu uzročnik. Tek kada je vodenjak pukao, izolovana je bakterija, ali tada je već bilo kasno – objašnjava.
Porođaj je trajao oko devet sati.
– Doktor mi je govorio da od te trudnoće nema ništa, da imam dete kod kuće i da moram da budem jaka. Rekao mi je i da beba verovatno neće preživeti porođaj, a ako preživi, ne zna se kakve će posledice imati – priseća se.
“Tražili su da potpišem da ne želim da vidim bebu, a ja nisam znala da je živa”
Jasmina se porodila prirodnim putem. Beba nije zaplakala, a ona je verovala da je mrtvorođena.
– Odmah nakon porođaja su me uspavali. Kada sam se probudila iz anestezije, neko od osoblja mi je dao papir da potpišem da nisam želela da vidim bebu. Ja sam mislila da je beba mrtva. Bila sam u šoku i nisam znala šta se dešava – priča.
Tada se umešala jedna žena iz medicinskog osoblja.
– Rekla je: “Čekajte, ljudi, pa ona ne zna.” Ja sam pitala šta ne znam, a ona mi je odgovorila: “Beba je živa. Hoćete da je vidite?” Rekla sam: “Pa da, naravno!” Zamislite da sam potpisala taj papir, a da nisam ni znala da je moje dete živo – govori Jasmina.
Nekoliko sati kasnije prvi put je videla Danicu.
– Bila je majušna, imala je samo 620 grama i 30 centimetara. Ali bila je ista kao na ultrazvuku. Gledala sam je i nisam mogla da verujem – priseća se.
“Rekli su nam da se ne nadamo, a ona se borila za svaki dan”
Danica je ubrzo prebačena na Institut za majku i dete zbog perforacije jednjaka, a zatim na Institut za neonatologiju. Prema Jasmininim rečima, nekoliko dana bila je u komi.
– Kada smo došli na Institut za neonatologiju, doktorka nam je rekla: “Mama i tata, nemojte se previše nadati. Ona je u jako lošem stanju.” Kada smo je videli, celo telo joj je bilo crno. Rekla sam suprugu: “Ako preživi ovu noć, živeće.” I tako je bilo – priča.
Narednih pet meseci porodica je živela između nade i straha.
– Danas je dobro, sutra loše. Svaki put kada krenemo u bolnicu, pripremamo se za loše vesti. Ali kada bismo videli koliko se ona bori, znali smo da i mi moramo da budemo jaki – kaže Jasmina.
Kod kuće ih je čekala starija ćerka Sofija, koja je tada imala četiri godine.
– Kada bismo završili posetu Danici, suprug i ja bismo seli u auto i isplakali se. A onda bismo došli kući i za Sofiju ponovo bili mama i tata. Nismo želeli da je opterećujemo strahovima koje ni sami nismo mogli da razumemo – objašnjava.
Danica je na respiratoru provela 64 dana, a zatim još oko dva i po meseca dobijala kiseonik preko nazalnih kanila.
– Bilo je infekcija, problema sa hranjenjem, hranjena je sondom. Morala je da nauči i da sisa i da prihvati flašicu. Sve je to bio dug i težak proces. Tek dve nedelje pre odlaska kući skinuta je sa kiseonika – govori Jasmina.
“Danice, oborila si sve statistike”
Nakon pet meseci u bolnici stigao je trenutak koji su roditelji toliko dugo čekali – Danica je mogla da ide kući.
– Kada su nam rekli da je sve u redu i da možemo kući, bili smo najsrećniji. Lekari su joj govorili: “Danice, oborila si sve statistike!” – priseća se Jasmina.
Ipak, borba nije završena izlaskom iz bolnice.
Zbog hipotonije, odnosno smanjenog mišićnog tonusa, Danici su bile potrebne brojne vežbe i razvojna podrška.
– Do njenog prohodavanja odradili smo više od 240 fizikalnih terapija. Morala je da nauči da se okrene, da puzi, da prohoda. Sve smo radili korak po korak, svakog dana – objašnjava majka.
Danas Danica ima dve godine. I dalje ide na vežbe dva do tri puta nedeljno, a Jasmina sa ponosom prati njen napredak.
– Počela je pomalo da govori, sve razume, voli decu i obožava svoju stariju sestru. Još treba da ojača, ali kada pogledam koliko je napredovala, ne mogu da verujem šta je sve uspela – kaže.
Jasmina priznaje da strah nije potpuno nestao, ali da danas mnogo više uživa u svakom Danicinom uspehu.
– Suprug i ja smo skoro pričali o tome. Da su nam na početku rekli da će imati samo jednu posledicu, recimo da će slabije videti, a da će sve ostalo biti dobro, mi bismo odmah pristali. Samo da bude živa. A ona, hvala Bogu, danas i vidi i napreduje – govori.
Svoju priču počela je da deli na Instagramu kako bi ohrabrila druge roditelje prevremeno rođenih beba.
– Objavila sam jedan snimak koji je imao više od 400.000 pregleda i dobila oko 3.000 poruka. Toliko roditelja prolazi kroz slične stvari. Ako naš primer pomogne makar jednom detetu i jednoj porodici, bićemo presrećni – kaže.
Za kraj ima poruku za roditelje koji trenutno stoje pored inkubatora i ne znaju šta ih čeka.
– Strah je uvek postojao. Ali kada bismo ušli na odeljenje i prišli Danicinom inkubatoru, sve bi prestalo. Videli bismo nju i njenu borbu. Zato je naša poruka da ne odustaju – zaključuje Jasmina.
Pogledajte BONUS video:
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.
Autorska prava Zena / Tekst / Slika / Video /