Šarliz Teron prisetila se tog dana, 21. juna 1991. godine, u podkastu za The New York Times, koji je juče emitovan.
„Jednostavno sam znala… to je bila kap koja je prelila čašu za njega. Osetila sam to, osetila sam da je nešto drugačije“, rekla je glumica pa se prisetila:
„Sela sam sa mamom i rekla: “Mislim da bi trebalo da se odvojiš od njega”. Nikada nisam zamišljala da će te reči izaći iz mojih usta. Znala sam da je ljut na mene. Zato sam joj na kraju, kada je odlučio da dođe kući, rekla: “Molim te, reci mu da spavam”.
Međutim, kasnije te noći, njen otac je „provalio u njihov dom“ i „pucao je kroz čelična vrata da bi ušao u kuću“. Ovo je bio potez kojim im je „vrlo jasno stavio do znanja da će ih ubiti“.
„Poruka je bila najdirektnija: “Ubiću vas večeras. Misliš da ne mogu da uđem na ova vrata? Gledaj me. Idem do sefa. Idem po sačmaricu’“, nastavila je Šarliz Teron koja je imala 15 godina kada se desila tragedija.
Njena majka je„otrčala do sefa da uzme pištolj“ dok je njen otac „provalio kroz prvu kapiju“.
Pokušavala je sa majkom, iz sve snage, da ga zaustavi da ne polomi vrata njene spavaće sobe. On se zatim “povukao pa počeo da puca kroz vrata“. Srećom, meci su promašili Šarliz i njenu mamu.
„Moja mama je pratila mog oca, koji je tada otvarao sef da bi izvadio još oružja, i pucala je u njega. Nažalost, nije ovo izolovana priča. Takve stvari su rasprostranjene u mnogim porodičnim domovima”, naglasila je.
Pošto je ubistvo smatrano samoodbranom, protiv njene majke nje nije podignuta optužnica.
Samo tri godine kasnije, 1994. godine, Teron je sebi rezervisala jednosmernu kartu za Los Anđeles kako bi se posvetila glumačkoj karijeri, dobila je ulogu statistie u filmu „Deca kukuruza 3: Gradska žetva“ 1995. Ostalo je bila istorija.
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.
Autorska prava Zena / Tekst / Slika / Video /