in

Kako ćeš dalje? Lijepo! Nekad pužeći, nekad hodom, nekad trkom, samo bez odustajanja i ljudski i hrabro.

Kako dalje kad nijedan susret, nijedan dodir, nijedna riječ više nije stvarna?

Kako dalje kad se na spomen nečeg ne možeš više ni blago nasmiješiti?

Kako dalje kad više nemaš lijepih uspomena, kad je sve bilo lažno?

Kako dalje kad ti netko ostavi crnu rupu unutar utrobe i kad ti se srce razbije u bezbrojne komadiće? Kako dalje kad taj netko i dalje sebe pokušava oprati prljajući ono što je jedino tebi bilo čisto? Kad po tome i dalje gazi i pljuca jer ne shvaća da njegovo crnilo ništa ne može oprati.

Kako dalje? Uz tisuće neodgovorenih pitanja, uz živote koje ne poznaješ, a bila si njihov dio? Uz ljude za koje tek čuješ, a ljubili ste isto? Srušena kuća ili ovo? Srušena kuća. Bankrot ili ovo? Bankrot.

Ovo je možda ravno silovanju. Možda to tako izgleda. Dugogodišnjem silovanju. I dugogodišnjem emocionalnom zlostavljanju koje na kraju uspiješ zaustaviti samo postupcima takvih.

Jer s govnom nažalost ne možeš na ljudski način. Zaustavi ga napokon na njegov način i onda se makni.

Foto: Canva

Zašto se to dogodilo meni? Zato! Ne vrijedi pitati. Odgovorit će ti netko možda tek kad odeš s ovoga svijeta.

Zašto nisam slušala intuiciju? Zato! Jer nikad nisi vjerovala najviše sebi! I jer nikad nisi vjerovala da je osoba za koju si krivo mislila da te voli kao nitko nikad prije ista osoba koja će s tobom nedugo poslije samo obrisati pod, bez da pri tome trepne.

I zato jer si u drugima tražila ljubav umjesto da je tražiš prvo u sebi.

Zašto uvijek biram krive osobe? Zato! Jer nisi naučila ni u 20., ni u 30., nego tek u 43. Je li zato otišlo pola života uzalud? Nije! Je li otišlo djetinje iz tebe? Jest, velikim dijelom. Jesi li prestala biti idealista?

Jesam, o kako jesam. Jesi li počela vjerovati da je ovaj svijet pun banalnosti i prepun neljudi bez ikakvih ideala? Jesam. Znaš li da te nitko neće spasiti osim sebe same? Znam!

Hoćeš li sad malo čitati Bukowskog umjesto Zagorke i sličnih koje si nekad gutala i sebe time gradila? Morat ću. Prebroji prijatelje prije svoje noćne more i poslije! Jesi li ostala bez ijednog? Nisam! Bez koga si ostala? Bez čovjeka koji je samo izgledao kao čovjek.

Onda je dobro! Možeš dalje! Sakupi sve ostatke, komadiće, krhotine i lagano ih lijepi i polijepi i učvršćuj!Lijepi ih i učvrsti svim drugim stvarnim ljubavima, djecom, prijateljima, morem, planinom, glazbom, livadom i psom. I ne traži više nikog da popuni praznine koje samo ti možeš popuniti.

Duša je ostala cijela i dalje je čista. Nju nitko nije uspio taknuti. Nek te ona vodi. I jednako lijepo će ti biti samo ćeš morati malo opreznije.

Isprva ćeš se okretati na svakom uglu, nećeš vjerovati ničemu što vidiš, ali kako budeš išla dalje, bit će sve lakše, vjeruj mi, ali prije svega, vjeruj sebi jer jedina ti znaš koliko je ovo bilo teško proći, a prošla si i prošlo je, i napokon si naučila.

Mjera ideala kolika je bila u tebi odgovarala je nažalost samo tolikoj mjeri surove stvarnosti. Ništa manje i ništa više.

I onda kako dalje? Lijepo! Nekad pužeći, nekad hodom, nekad trkom, samo bez odustajanja i ljudski i hrabro.

Piše: Nataša Gašperov

Lola